Živim na selu i zamolila sam svekra i svekrvu da mi pričuvaju klince kako bih ja otišla do prijateljice, NAJBOLJE PRIJATELJICE da joj pomognem kopati kukuruz u njivi. Ustvari otišla sam u šumu gdje me čekao moj stari dobri švaler, drvosječa koji vrijedi za 3 muškarca. Prijateljici sam rekla da ako me ko bude tražio da slaže da sam sa njom. Nakon što me je zadovoljio ostala sam da ležim u naručju mog ljubavnika, na traktorskoj prikolici.
Kada je sunce zašlo spremila sam se i vratila kući, a kada sam vidjela moju PRIJATELJICU kako pije kafu sa mojom svekrvom, mislim da mi je srce stalo, a ona je samo ustala i sa osmijehom prošla pored mene. Ostala sam sama sa svekrvom, a ona sve što je rekla bilo je TI SNAJO KAO DA NISI KOPALA ŽITO, KAO DA SI CIJELI DAN LEŽALA U HLADOVINI.
Od tada je prošlo 12 dana, ni svekrva niti svekar nemaju nikakav kontak sa mnom, a i moja najbolja prijateljica me izbjegava. Mnogo me strah, muž treba da se vrati iz Austrije za 6 dana, ne znam šta će biti kada on dođe. Ni do čega mi nije…
Nema komentara:
Objavi komentar