Imam 29 godina i već sa 18 sam se prvi puta udala, napustila selo i otišla u veliki grad. Trenutno živim sama i juče su mi roditelji bili u posjeti. NI DANAS NE MOGU DA VJERUJEM ŠTA SU MI SVE REKLI.
Rekli su mi da sam ja đubre od osobe. Majka je takođe dodala da sam razočarenje za njih i najveća greška koju je ona počinila. To me je rasplakalo i počela sam da ronim suze pred njima, a otac me je podrugljivo pogledao i dodao kako je bolje da se nisam ni rodila,jer sve što imaju od mene je velika sramota koju im godinama priređujem. Ne mogu da vjerujem da ni moji roditelji nemaju razumjevanja, a sve to govore zbog toga što sam se nedavno razvela od mog četvrtog muža. Neće da shvate da nije problem u meni već da su muškarci tolika đubrad i smeđe da je nemoguće živjeti pored njih. Svi su željeli od mene da im budem kao neka robinja, da čistim, perem, peglam, pripremam 3 obroka dnevno, ljudi ako sam žensko ne znači da sam osuđena na robstvo.
