![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEicgin50KFo09pBIChrfA2_g70MBxkcO85l_uf5xRC904-0HXMSY0hqZLNGmWONQ0r0U06Qzvs_bjKncbiR6KtNjybIL3Mlndds-qx52XAH0iNvySKrQMN3kt0K8BH0_3B1omLEko2_DKE/s400/2565730a14bf99809d1e7e7cc7baf7e2.jpg)
Pre nekoliko dana napunila sam 59 godina. Inače, radim kao nastavnica u Osnovoj Školi već pune 34 godine. 80-ih sam bila najzgodnija nastavnica u školi, leti i zimi sam nosila miniće iznad kolena, učenici su masovno balavili za mnom, kao i njihove tate, tadasnji drug direktor,
drugovi iz kolektiva… Prozvali su me prve noge jugoslovenske prosvete, i tako je taj nadimak godinama trajao i bio aktuelan dok je bila aktuelna i bivša nam država. Dolazim ja ove godine na dan mog rođendana na zakazanu sednicu nastavničkog veca (bilo mi je cudno sto se sednica odrzava u 6 popodne, al reko,ajd,ima verovatno neki razlog zašto je tako kasno),
kad ja ulazim u zbornicu, mrak, pali se svetlo, 90% mojih sadasnjih kolega stoji sa tortom za srećan rodjendan, montiran je projektor na kojem su isle moje slike iz 80-ih u minićima a u pozadini se cuje Bajina pesma ‘Mini suknja’! Posle je bila neviđena terevenka, šalili smo se, jeli, pili, ostali do 1 ujutru u školi. Najdivniji rođendan u poslednjih par godina definitivno!
Nema komentara:
Objavi komentar