nedjelja, 8. siječnja 2017.
Davne 1993 roditelji su mi poginuli u prometnoj nesreći prvo otac a majka se držala neko vrijeme ali je i ona podlegla ozljedama na kraju. Ostali smo ja i sestra sami ja 10 ona 5 godina završili smo u domu pošto se nitko nije mogao brnuti o nama.
Godine su prolazile u domu bili smo jedno drugome sve na svijetu i pazili jedno na drugo pomagali si međusobno vrijeme je prolazilo godine idu završio sam osnovnu pa i srednju školu zaposlio se našao vrlo dobar posao i vrlo dobra primanja.A kad je sestra bila na kraju srednje nije znala šta će razmišljala je o fax-u ali znala je da neće moći to sve financijski podnjet i to je bio problem
.Ali rekao sam sestro ništa ne brini tvoje je samo da učiš i da daješ ispite redovno za fnancije se ne brini tu sam ja da ti pomognem i tako je bilo. I eto sad nakon par godina došao je i taj dan sestra i ja pred zgradom njenog fax-a a u njenoj ruci dipola. Nikad u životu nisam bio sretniji jer znam da sav moj rad i novac koji sam joj davao nije bezveze trošen
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar