Ispovijest doktora koji je radio abortus ženama šokirao svijet

Jedanput sam radio abortus ženi s kojom sam u rodu. Samouvjereno sam sjeo i počeo raditi, otvorio grlić i zgrabio klještima prvo na što sam naišao i izvukao ruku. Bacio sam je na instrument-stol i gle, živac ruke pao je na dio komprese polivene jodom. Jod je nadraživao živac i ruka je počela da se trza. Normalan efekat koji smo puno puta na vježbama iz fiziologije radili sa žabama i njihovim živcima, kada smo proučavali fiziologiju mišića i živaca. Obzirom da se ovo vrlo rijetko događa, a meni se ovo dogodilo samo jedanput, rekoh sestri: ‘Pazi, trza se kao živčano-mišićni preparat.’ Sestra odgovori: ‘Da, kao da je živo.’ Uđoh ponovo u matericu i zgrabih nešto i sad izvukoh nogu. Rekoh u sebi: ‘Pazi, da ti sad nervus išijadikus ne padne na jod, pa da ti se sad i noga ne trza.’

Pažljivo spustih nogu na sasvim drugi kraj, ali neka iznenadna buka – pad nekog čeličnog predmeta u susjednoj sobi me trglo, te se noga izvi pa odletje i živac pade na jod. Noga se trza. Sada, sav napet, opsovah, jer mi se to prvi put dogodilo u mojoj praksi (a bila je u to vrijeme već vrlo bogata) i rekoh poluglasno: ‘Sada još samo fali da izvučem srce koje kuca.’ Uđoh klještima zgrabih i … stvarno, ja izvukoh i bacih na kompresu srce koje je kucalo. Stadoh s radom, odjedanput shvatih da je to ubojstvo, jer sam do maloprije na ultrazvuku vidio to živo srce kako kuca, ruku i nogu kako se miču, dok su još bili svi u jednom komadu.


Od tada, počela su moja razmišljanja i shvaćanja da bez obzira što ne radim privatno, što ne radim direktno za novac, ipak sam izvršilac ubojstva, i to ne samo dželat nego i sudac koji to odobrava i presuđuje… Pravdao sam se pred sobom, da sam samo stručnjak – vojnik snajperista koji kao u ratu puca i ubija iz principa – za ideju, a ne plaćeni ubojica, privatni ilegalni aborter, koji ubija za novac.

Počeli su čudni snovi s noćnim morama. Kao rezultat svega toga sazrela je moja odluka da prekinem da vršim utrobna čedomorstva koja sam radio 25 i više godina. I to po deset, petnaest dnevno, a nekad i više. Razlog – moje saznanje da je ljudski plod od svog samog začeća živ i živo biće, i da to nije ni organ majke, ni organ oca, već nešto treće. Sve ovo nije bilo plod nikakve teološke indoktrinacije, kao što to žele prikazati pojedini ateisti i feministkinje, već čisto iskustvo stečeno poznavanjem biologije, bioloških i medicinskih zakona i ultrazvuka.

To što se moje saznanje poklopilo s teološkim stavom po kome je ljudski plod živo biće od začeća, dakle od same zigote (oplođene jajne stanice), samo je dolazak do istog cilja preko dva različita puta. Ja se u ovom članku baziram na čistoj faktografiji, materijalističkoj i materijalnoj tehnici, koja nasuprot nekim krivičnim zakonicima i učenjima – dokazuje da je ljudski plod živ od začeća.


Smatram da činjenicu da je ljudski plod živ od začeća treba više i češće iznositi kako u masovnim medijima, tako i preko specijalnih predavanja. Isto vrijedi i za stav da je utrobno čedomorstvo mnogo veći i teži grijeh od običnog ubojstva, jer je ljudski plod u maternici nemoćan da se brani, a ništa nije skrivio, on je jedini bez osobne krivice u ljudskom rodu, jer on još nije rođen. Ovome je cilj da bračni i izvanbračni parovi shvate kolika je njihova odgovornost u trenutku bračnog ili izvanbračnog spolnog čina, i to pred Bogom i pred sobom, i kakve posljedice taj čin donosi’, svjedoči za Znakove pored puta dr. Adašević.