Aronija je izuzetno ljekovita i korisna biljka, potje e s istoka Sjeverne Amerike. Stanište ove dvije vrste
su uglavnom kisela i vlažna tla, s 1000 – 1200 mm oborina na godinu. No, iako je aronija porijeklom s
ameri kog kontinenta, prava vrijednost ove biljke prepoznata je u isto noj Europi.
Botani ki opis
Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). U prirodi, aronija ja listopadni grm, 2-3 metra visine i 2,5
metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronijesu prelijepi bijeli cvijetovi koji se nalaze na
kiticama. U klimatskim uvjetima kontinetalne Hrvatske i Bosne cvate krajem aprila. Listovi su ovalni,
nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobivaju dekorativnu žarko crvenu boju.
Tek nakon razvoja listova, krajem aprila, pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedina ni cvjetovi bijele su boje,
široki 12 mm i skupljeni u grozdove. Grozdovi se naj eše sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i
do 30 cvjetova. Cvatnja traje oko 10 dana, pri emu svaki cvijet pojedina no cvjeta samo 5 dana.
Cvjetove oprašuju uglavnom p ele, ali je mogue i oprašivanje vjetrom. Aronija je samooplodna biljka.
Okrugli, ljubi astocrveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovito se pojavljuju u velikom broju. Rije je
o sitnim jabu astim plodovima, vrlo sli nima mušmuli. Promjer jednoga ploda iznosi 6 – 13,5 mm, a
težina 1,0 – 1,5 g. Plodovi su u po etku prekriveni bjelkastim slojem, bez kojega izgledaju kao da su
lakirani. Plodovi dozrijevaju u avgustu. Meso ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i
trpku aromu, koja podsjea na borovnice U plodovima nema koštica, kao u jabukama i kruškama, a
sjemenke su sitne.
Uzgoj aronije zapo eo je u bivšem SSSR-u. Još po etkom 20. stoljea. Slavni ruski biolog Ivan Mi urin
je križao aroniju s vrstama Sorbus (oskoruša) i Mespilus (mušmula). Budui da su iskustva s tom vrstom
divljeg voa bila dobra, aronija je 1946. godine u SSSR-u prvi put bila priznata kao vrsta vo a te
preporu ena za sadnju u okrugu Altaj. Sljedeih se godina sadila u sve veoj koli ini. Tako je samo
1948. godine na podru ju današnjeg Sankt Peterburga bilo zasaeno 20 000 sadnica, u razli itim
eksperimentalnim nasadima. Godine 1971. aronija je u Rusiji bila zasaena na ukupnoj površini od
5400 ha. U to vrijeme ve se uzgajala i u Moldaviji, Bijelorusiji i Ukrajini.
Ve u ranim osamdesetim godinama prošloga stoljea ta se vrsta po ela pokusno uzgajati u Bugarskoj,
u tadanjoj ehoslova koj i u skandinavskim zemljama.. Sorte koje se ondje uzgajaju ( Aron, Nero i
Viking ) relativno su nove i potje u iz Slova ke i Skandinavije.
Aronija se smatra izuzetno ljekovitom biljkom. Proizvodi od ploda aronije su prepoznati kao namirnice
koje podižu kvalitetu života tj „funkcionalna“ hrana. Kako bi se otkrili svi pozitivni u inci aronije na
zdravlje ovjeka provode se znanstvena istraživanje a Humboldtovom sveu ilištu u Berlinu i na
ameri kom Meunarodnom sveu ilištu na Floridi
U inak na zdravlje
U bivšem SSSR-u aronija je zbog sastojaka važnih za medicinu bila svrstana u ljekovito bilje. Tako se
ona, naprimjer, koristila za proizvodnju vitaminskih tableta, ali i lijekova protiv kapilarnih toksikoza,
anacidnog gastritisa i krvarenja.
Plodovi aronije pomažu kod:
djejih bolesti, bolesti jetre i žui, želuca, alergija, kožnih bolesti, reguliranja krvnog tlaka.
Aronija je odli na za pomo pri tegobama izazvanim:
slabokrvnosti, tlakom, probavnim tegobama, migrenama, povišenim še erom,
Takoer plod ove vo ke, zbog svojih antioksidativnih svojstava, je odlian za ublažavanje stresa
i sindroma kroninog umora.
Zanimljiv je podatak da su nakon ernobilske nesree ishranom plodovima aronije ublažavali probleme
izazvane zra enjem. Nadalje, plodovi aronije prerauju se kao sušeno voe koje je bogato aktivnim
tvarima vitamina P.
Kemijski sastav
Aronija se posebno odlikuje visokim udjelom antocijana, prirodnog izvora boje, vrlo poželjnog u
prehrambenoj industriji. Ona takoer sadrži veliku koliinu tvari aktivne na vitaminu P što je od velike
važnosti za zdravu prhranu. I udio ostalih vitamina vrlo je velik. Tako je, naprimjer, dovoljno 100 g
plodova za zadovoljavanje srednje potrebe za folnom kiselinom.Osim toga, u aroniji ima i dovoljno
minerala , ponajprije željeza , a koli ina joda je takoer relativno visoka. U odnosu na relativno visok
sadržaj še era od oko 10%, sadržaj kiseline od 1% relativno je nizak. Osim toga, tu je i pektin do
0,75%, dok se udio tanina zriobom smanjuje od 0,6% na 0,35%.
Zanimljiv je podatak da su nakon ernobilske nesree ishranom plodovima aronije ublažavali probleme
izazvane zra enjem.
Nadalje, plodovi aronije prerauju se kao sušeno voe koje je bogato aktivnim tvarima vitamina P.
Tablica 1. Koncentracije vitamina u aroniji i nekim drugim biljkama
Sastojci
Prep.dnevna
koli . ( mg )
Udio u plodovima mg/100g suhe tvari
Vitamin Aronia Crni ribiz Vu ji trn Šipak Ginseng
Provitamin A 0,25-2,7 1,1-2,4 0,07- 0,25 0,08-2,8 3,6 - 6,0 100
Vitamin E 5,0 – 3,0 0,8 – 3,1 1,0 8 – 14,3 - 1,49
Vitamin K 1,5 – 7 0,8 – 1,0 - 0,9 – 1,2 0,08 – 0,1
Vitamin B1 0,7 – 1,7 - 0,02 – 0,08 0,02 – 0,05 - 0,10
Vitamin B2 0,4 – 2,5 0,13 0,02 – 0,6 0,15 – 0,27 - 0,108
Vitamin B6 0,2 – 5,0 - 0,06 – 0,1 0,11 - 0,48
Vitamin B9 0,1 – 0,5 0,1- 0,21 - 0,75 - 0,0506
Vitamin B12 1,0 – 12 - 0,0 - - 0,31
Vitamin C 35 – 150 10 – 50 132 – 320 100 – 1200 3750 – 14200 1,0
Vitamin H 0,1 – 0,5 - 0,0024 0,0033 - 0,0077
Vitamin P 25 1200-500 - 24-100 - -
Vitamin PP 5,0 – 40 0,5 – 0,8 - - - -
Niacin ( NAD ) - - 0,28 0,17 – 0,35 - 4,70
Uzgoj
Aronija ima vrlo male zahtjeve u pogledu mjesta uzgoja i klime, tako da se može saditi u vrlo razli itim
podru jima. Ali ipak uzimajui u obzir da je aronija porijeklom iz podru ja s utjecajajem atlantske klime
bolje uspijeva na staništu s višom vlažnošu tla i zraka. Optimalna koli ina oborina 500 – 600 mm
godišnje. Aronija dobro uspijeva ak i na tlima s visokom razinom podzemne vode, gdje druge vrste
voa, poput jabuka i višanja, ne uspijevaju. Aronija i sosta dobro uspijeva kad se uzgaja na kamenom
tlu, s malo zemlje, kao što je, npr. kršovito prigorska regija i unutrašnjist Istre. Pri sadnji aronije treba
izbjegavati ekstremno suha pješ ana tla te zbijena tla vlažna. Mraz gotovo uop e ne može naškoditi
stabljici i cvijetu aronije. Ozbiljna ošteenja od smrzavanja mogu se o ekivati tek pri temperaturama od -
23°C po etkom zime i na -30°C sredinom zime. Kriti na temperaturna granica tla iznosi -11°C.
Plodovi dozrijevaju u vremenu od poetka do sredine kolovoza. Budui da svi plodovi naj eše
dozrijevaju u isto vrijeme, potreba je samo jedna berba. Kako plodovi ne bi prezreli i po eli otpadati,
berbu treba obaviti brzo odmah nakon poetka zriobe. Neke bobice ipak mogu dozrjeti prije ostalih.
Berba može biti ru na ili strojna. Kod runog branja plodovi se otkidaju palcem, pri emu se može
ubrati do 12 kg na sat. Na veim plantažama uobi ajena je strojna berba, a u inak radnog stroja se
kree od 3 do 4 sata za hektar.
Nakon berbe plodovi se moraju što je mogu e prije preraditi, a kratkoro no se mogu uskladištiti u
plasti nim ili drvenim košarama. Ako se plodovi ne prerauju odmah poslije berbe, mogu se naglo
zamrznuti i uskladištiti. Kod obinog uskladištenja pri 15 - 25°C i 80 % relativne vlažnosti zraka zreli
plodovi mogu se održati dva tjedna.
Ovisno o na inu sadnje mogue je ostvariti oko 80 – 120 t/ha. Predvieni rok trajanja plantaže aronije
se procjenjuje se na oko 20 godina.
Samo neki od proizvoda gdje se koriste plodovi aronije:
Sokovi. likeri i rakije, jogurti, konditorska industrija, prirodne boje, farmaceutska industrija
Svježi plodovi imaju trpak okus, sok miriše po bademima i opora je okusa. Iskoristivost ploda aronije za
sok je visokih 75 – 80 %, što možemo i poveati za 6 %, ako plodovi prije cijeenja odleže neko vrijeme
na -5°C. Preraiva ka industrija veoma cijeni sok aronije kao prirodno sredstvo za bojenje, budui da je
tamnocrvena i crna boja vidljiva i nakon stostrukog razrijeenja. S druge strane, sokom aronije može se
popraviti ukus i boja drugih sokova. Osim istoga soka, proizvodi aronije u tekuem stanju su još i
miješani sok, nektar, koncentrat, sirup i osvježavajua pia.
Takoer se sve više prepoznaje vrijednost aronije za punjenje karamela, okoladnih bombona, za
proizvodnju kandiranog voa i sladoleda.
Od jednoga kilograma plodova aronije može se dobiti do 320 g obojene tvari antocijana. Za bojenje
namirnica može se koristiti i ekstrakt dobiven iz ostataka nakon prešanja voa.
Plodovi se mogu na mnogo na ina koristiti i u vlastitoj kuhinji, ponajprije miješanjem s drugim voem.
Od aronije se uglavnom pravi pekmez i kompot, ali se ona može i sušiti. Kompot je oporog i kiselkastog
okusa. Osim toga, od aronije se može praviti i marmelada, žele i kandirano voe. Plodovi aronije koriste
se u proizvodnji marmelade od jagoda, kojoj oni daju tamniju boju i veu stabilnost. Ovdje treba dodati
da se plodovi nakon odmrzavanja gotovo uope ne razlikuju od svježih, ni po boji, ni po vrstoi. Ipak,
nemaju više onako opor okus pa više nisu tako prikladni za daljnju preradu.
Od aronije se proizvode sokovi, likeri i jogurt , te visokokvalitetno crveno desertno vino. Aronija se
koristila ak i za proizvodnju deserta od slatkog vrhnja.
Izvor:natura
Nema komentara:
Objavi komentar